Kako se kontrolira šećerna bolest
Šećerna bolest je najčešća endokrina bolest, vrlo raširena među ljudima. U svijetu je zabilježeno čak 190 milijuna oboljelih, a prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije i Međunarodne dijabetičke federacije, taj broj će se do 2025. godine povećati na 330 milijuna. U Hrvatskoj od šećerne bolesti boluje više od 170 000 ljudi, a osobito zabrinjava činjenica što to ni ne zna njih 70 000.
Među novooboljelima se nalaze ljudi svih dobnih skupina, što je posljedica urbanizacije i nezdravih životnih navika kao što su pogrešna prehrana i nedostatak tjelesne aktivnosti.
Simptomi koji mogu uputiti na sumnju u prisutnost ove bolesti su učestalo mokrenje, suhoća usta, pojačan apetit, gubitak na težini i umor. Naime, unatoč povišenoj glukozi u krvi, osoba osjeća konstantnu glad i gubi na težini. Dakako, u ovakvim uvjetima opća otpornost organizma je smanjena, pa se nerijetko javljaju i infekcije.
Kako zapravo dolazi do šećerne bolesti?
U normalnim slučajevima, glukoza ulazi u tijelo putem hrane i iz probavnog sustava dolazi u sve stanice tijela gdje se upotrebljava kao izvor energije ili pohranjuje kao rezervna energija - mast.
U slučaju šećerne bolesti glukoza ne može ući u stanice i ostaje u krvi. Posljedica je to smanjenog lučenja inzulina ili nedostatnog djelovanja inzulina na oboljelog. Šećerna bolest (diabetes mellitus) može imati različite uzroke nastanka, no jedan je simptom zajednički kod svih oboljelih: povišena razina glukoze (šećera) u krvi.
Stoga se i dijagnosticira mjerenjem razine šećera (ŠUK) odnosno glukoze (GUK) u krvi. Na isti se način prati i uspjeh terapije šećerne bolesti jer kod dobrog liječenja razina glukoze mora biti u zadanim okvirima.
Glukoza se najčešće mjeri natašte, no ponekad je potrebno pratiti i razinu glukoze tijekom dana jer se tako vidi njezino mijenjanje uslijed uzimanja hrane i tjelesne aktivnosti. Na taj se način terapija podešava dnevnom ritmu.
Vrijednost glukoze natašte daje podatak o trenutačnom stanju, ali liječniku je za učinkovito liječenje potreban i podatak o stanju šećera tijekom dužeg perioda. Za ovu vrstu kontrole mjeri se HbA1c (hemoglobin A1c ili glikirani hemoglobin). Hemoglobin je sastavni dio eritrocita, crvenih krvnih stanica, i ugrađuje se u eritrocite u trenutku njihovog stvaranja. Povećanu količinu spoja glukoze-hemoglobina možemo pripisati povišenoj razini glukoze u krvi u trenutku stvaranja eritrocita, a to je u prosjeku prije 60 dana.
Kako biste lakše razumjeli nalaze svojih laboratorijskih pretraga vrijednosti glukoze i hemoglobina, donosimo vam očekivane vrijednosti u normalnim okolnostima.
Očekivana vrijednost glukoze natašte: 4,2 do 6,4 μmol/L
Očekivana vrijednost HbA1c : 4,0 do 6,2 %
Bitni čimbenici za liječenje su dijeta, lijekovi i tjelovježba. Osim toga, važnu ulogu ima i edukacija koja je nužna za adaptaciju oboljele osobe na novonastalu situaciju u kojoj mora mijenjati svoje životne navike. Mogućnost prilagodbe uvelike uvjetuje uspješnost liječenja, pa osobe sa šećernom bolešću snose veliku osobnu odgovornost.
Kako biste spriječili, a ne liječili, budite odgovorni prema sebi prije pojave alarmantnih simptoma. Vježbajte, umjereno jedite slatko i izbjegavajte stres. Učinite li barem male promjene, one mogu imati velik značaj za vaše zdravlje. U konačnici, to je ipak najveće blago koje posjedujete.